Ajvarijada i druge gastro-manifestacije u BiH

Jesen koja miriše na papriku i dim

U Bosni i Hercegovini, jesen nije samo promjena boja u prirodi – to je vrijeme kada miriše paprika na sve strane, uz šuštanje opalog lišća i blagi dim iz starih kazanâ. Ajvarijada je tada u punom jeku. To nije običan događaj – to je praznik tradicije, okusa i zajedništva.

Festival porodičnih priča

Ajvarijada je mjesto gdje se čuvaju uspomene. To je festival okusa na kojem se recepti prenose s koljena na koljeno, gdje svaki zalogaj nosi dio porodične priče. Uz muziku uživo, igre za djecu i tople razgovore, stvara se atmosfera u kojoj se uživa svim čulima.

Mirisi nas vraćaju u djetinjstvo, u selo, u srcu prirode – daleko od gradske vreve. Učesnici s ponosom predstavljaju svoje recepte, a štandovi nude sir, suho meso, hljeb ispod sača, kolače, domaće sokove i vina. Prava gastro čarolija.

Gdje se održava Ajvarijada?

Ajvarijada se u Bosni i Hercegovini održava u mnogim gradovima i selima, najčešće krajem septembra ili početkom oktobra, kada je paprika najkvalitetnija. Najpoznatije manifestacije organizuju se u Gračanici kod Živinica, Čitluku, ali i u mnogim manjim mjestima.

To je savršena prilika da kupite svježe napravljen ajvar, pečenu papriku i druge domaće proizvode. Ajvar se tada pravi na licu mjesta – pred očima posjetilaca.

Domaći ajvar - sve ručno, sve s ljubavlju

Paprika se peče direktno na roštiljima i limenim pločama. Ljudi se smjenjuju pored vatre, okreću paprike kako bi se ravnomjerno ispekle, zatim ih stavljaju u najlonske vreće da se zapare, kako bi se lakše gulile. Sve se radi ručno – srcem i iskustvom.

Paprika se zatim melje na starim ručnim mlinovima. U velikim šerpama ajvar se kuha polako, neprestano se miješa drvenim kašikama. Dodaje se ulje, so, bijeli luk, ljute papričice – sve prema tajnim receptima koje ekipe čuvaju kao najveće blago.

U međuvremenu, djeca trče okolo, po prvi put gledaju kako izgleda prava priprema ajvara. Gledaju, zapitkuju, upijaju... A dok sunce zalazi, ajvar se pretvara u gustu, mirisnu smjesu, spremnu za pakovanje u tegle. Prodaje se odmah – jer svi znaju da boljeg ajvara nema u trgovini.

Takmičenje i duh zajedništva

Takmičenje je zabavno, ali i ozbiljno. Svaka ekipa donosi svoj uzorak ajvara žiriju – obično su to lokalni šefovi kuhinja iz restorana ili hotela. Gleda se boja (tamno crvena, sjajna i gusta), miriše li na dim, da li ima savršen balans ukusa.

Ajvar se pravi dušom. Ako si nervozan – neće valjati. Ako voliš papriku – onda znaš kako da napraviš najbolji. Ne smijemo dozvoliti da tradicija nestane.

Pobjednik? Naravno, neko mora pobijediti. Ali najvažnije je učestvovati. Donijeti punu teglu, podijeliti je s drugima i biti dio nečeg većeg – dio tradicije koja traje i prenosi se s generacije na generaciju.