Begova čorba: kraljica bosanskih supa i njena historija

Begova čorba je kraljica među čorbama – gusta, kremasta, sa piletinom i bamijom. Tanjir pun utjehe, topla i bogata, osvaja čak i najizbirljivije. U svakoj kašiki osjeti se toplina, to nije samo obrok već podsjetnik na prošla vremena kada se jelo polako, s dušom i po mjeri.

Para koja se diže iznad tanjira nosi slike djetinjstva – ručak kod nane, zimski dan kada kroz snijeg prilaziš kući, a kroz prozor osjetiš miris čorbe pomiješan sa oštrinom hladnog zraka.

U šerpi se sve spaja u savršenu harmoniju – gusta kao sos, a nježna kao majčina ruka. U toj čorbi je sačuvana mudrost starih žena koje su znale tačno koliko čega treba i zašto baš bamija ima posebno mjesto u ovom jelu.

Begova čorba nije obična supa. Ona nosi priču. U sebi sadrži historiju jedne zemlje, jedne kuhinje i jednog naroda. Potiče iz osmanskog perioda, iz vremena kada su se pod svodovima čaršija i u avlijama bosanskih kuća pripremala jela dostojna begova – uglednih i imućnih domaćina.

Nekada se nije pripremala svakodnevno. Kuhala se za posebne prilike, i nosila ime po begovima jer je predstavljala sve ono što su oni simbolizirali – uglađenost, bogatstvo i mjeru.
Sastojci poput bamije, kvalitetnog pilećeg mesa, maslaca, kajmaka i pažljivo biranih začina činili su ovu čorbu simbolom časti i pažnje prema gostima. Bamija, tada rijetka i skupa, nije bila samo dodatak – bila je znak da se domaćin potrudio, da se posebno potrudio oko jela.

Vremenom je begova čorba napustila begovske dvore i pronašla svoje mjesto u narodnim kuhinjama. Danas se priprema uglavnom za svečane trenutke – tokom iftara, na svadbama, porodičnim okupljanjima i praznicima.

Kad zamiriše begova čorba, to nije samo miris hrane. To je miris doma, tradicije i bosanske historije u tanjiru.