Bosanska kuća nekada

Kuće imućnih porodica u staroj Bosni građene su s visokim kamenim zidovima kako bi štitile privatnost doma. Ipak, imale su dovoljno unutrašnjeg prostora za brojne članove porodice i goste, koji su često dolazili i ostajali po nekoliko dana. Rodbina, prijatelji i poslovni ljudi rado su se okupljali, jer su tada trgovina i zanatski radovi cvjetali - svaka imućna porodica imala je vlastiti dućan ili obrt.

Kuća je tada bila srce bosanske tradicije – mjesto gdje se spoj prošlosti i sadašnjosti vidio u svakom detalju, od ulaznih vrata, preko avlije, pa do unutrašnjih prostorija. Nije bilo dovoljno imati samo funkcionalan prostor – važna je bila i atmosfera, odnos među članovima porodice, poštovanje običaja i njegovanje duha doma.

Unutrašnji život doma

Unutrašnjost bosanske kuće odražavala je toplinu i gostoljubivost. Znalo se ko može imati takvu kuću, ko je dobar komšija i čestit poslovni partner. Djeca iz imućnijih porodica školovana su na najboljim školama, i u zemlji i u inostranstvu. Prezime je značilo mnogo, jer se njime prenosila čast i ugled.

Prvi utisak o kući ostavljala je avlija - lijepo uređena, puna zelenila i cvijeća, sa starim drvenim namještajem, koritom i vodom. Tokom ljetnih dana, avlija je bila centar života. Iz nje se ulazilo u kuću, gdje su drveni podovi bili prekriveni ćilimima u jarkim bojama, a zidove su krasili portreti predaka u raskošnim okvirima.

Dnevna soba i porodični prostor

Najposjećenija prostorija bila je dnevna soba - svijetla, prozračna, sa minderom i jastucima ukrašenim bogatim vezom. Tu nisu sjedili svi ukućani – to je bio prostor za goste, mjesto gdje su se vodili ozbiljni razgovori i gdje je sjedio samo onaj član porodice kome je to pripadalo.

Kuhinja je bila odvojena, ali dobro opremljena. U njoj se pripremala uvijek svježa hrana, s posebnom pažnjom za goste. Znalo se šta se sprema, kako i kad. Djeca nisu sjedila za sofrom s odraslima - učila su strpljenje i poštovanje. Njihova prisutnost bila je diskretna, samo pri dolasku i odlasku gostiju.

Porodični odgoj i tradicija

Vaspitanje djece bilo je važna stavka – znalo se ko su im prijatelji, kakve dužnosti imaju, sve u skladu sa statusom porodice. Djeca su odrastala u skladu s pravilima kuće, koja je bila organizovana po principima poštovanja i reda.

Čardak - simbol ugleda i tradicije

Na vrhu kuće nalazio se čardak – simbol statusa i tradicije. Bio je prostor za važne porodične trenutke, poput vjerskih praznika, ženidbi i sunećenja. S prozorima okrenutim prema avliji, pružao je osjećaj mira i sigurnosti.

Tu su se čuvale porodične knjige, starine, dragocjenosti koje su prenosile duh prethodnih generacija. Čardak je bio prostor svečanosti, uspomena i povezanosti s prošlim vremenima – mjesto koje nas i danas podsjeća na bogatstvo tradicije, vrijednosti i ljepotu života u staroj bosanskoj kući.