Pita kao događaj, a ne samo jelo
Postoji nešto svečano u trenucima kada se sprema ručno razvijena pita, ona koja se razvlači preko stola, kao da prostireš uspomene, a ne samo tijesto. U našoj kući na selu, pita nije bila samo jelo – pravljenje pite bio je pravi događaj.
Nana bi zavezala maramu, obrisala ruke o kecelju, uzela oklagiju – onu istu koja se čuvala jer su njene ruke bile navikle baš na nju. Tačno je znala koliko brašna treba za dobru jufku, kada je tijesto "odmorilo" i kada se kora može povući toliko da kroz nju vidiš svjetlost prozora.
Dok se pita pekla, nana je sjedila pored šporeta – iz navike ili potrebe za kontrolom, svejedno, uvijek je znala da to mora tako.
Ni svaka pita nije savršena
Iako su njene ruke znale svaki pokret, pita nije uvijek savršeno uspijevala. Nekada bi pukla kora, nekada bi fil iscurio, nekada bi dno zagorjelo. Ali u našoj kući niko nije komentarisao. Sve se pojelo, i ono što nije uspjelo savršeno. To je bilo nepisano pravilo.
Najčešće greške kod pripreme pita
Da bi pita ispala što bolje, postoje greške koje treba izbjegavati:
Neujednačeno tijesto – pita se peče neravnomjerno.
Previše tanka jufka – kora lako puca.
Previše debela jufka – pita ostaje žilava.
Previše ulja – pita postaje teška i masna.
Premalo masnoće – pita bude suha i bez hrskavosti.
Visoka temperatura pečenja – površina pite brzo izgori, a unutrašnjost ostane sirova.
Preniska temperatura pečenja – pita ostane nepečena i gnjecava.
Rezanje vrele pite – gubi se fini oblik slojeva.
Vlažan, nedovoljno ocijeđen fil – fil postaje neuredan i curi.
Zaboraviti so i biber – pita bude bljutava i bez karaktera.
Niko ne želi da mu se ove greške dogode, ali one su sastavni dio učenja.
Domaća pita - više od jela
U vremenu kada svi žurimo, kada se dan mjeri obavezama, a obroci često stižu u kutijama, domaća pita nas vraća korijenima. Podsjeća nas da se za toplinu treba potruditi, da ništa ne miriše kao dom, i da ukus ne leži u savršenstvu – već u duši koja ga stvara.