Kako savladati pravljenje jufke u tri koraka

Jufka - više od tijesta

Tajna razvlačenja domaće jufke skriva se između prstiju, mirisa i sjećanja. Jufka nije samo tijesto – to je uspomena, vrijeme i osjećaj. Ne može se kupiti u gotovom paketu.

Iako su sastojci uvijek isti - brašno, so i voda - prava jufka se pravi u tišini, s mirom u duši, strpljenjem, vještinom i ljubavlju prema poslu. To ne piše ni u jednom receptu, ali to je ono što je čini posebnom.

Mir, tišina i ritam

U kuhinji mora vladati red - sve je na svom mjestu, domaćica zna svaki korak. Ostalima je ulaz zabranjen dok pita ne bude u rerni. Jufka traži pažnju i ritam. Razvlači se s osmijehom i lijepim mislima.

Ako je domaćica nervozna ili ne voli ovaj posao, jufka puca - i od pite nema ništa. Oko stola se vrti sve: i jufka i život. Tajna dobre jufke je u osjećaju - ne žuriš, voliš ono što radiš.

Zato svaka jufka nosi miris nečeg dubljeg – miris topline, nježnosti i uspomena.

Kako osjetiti jufku pod rukom

To se ne može naučiti odmah. Tu nema precizne mjere niti savršenog tajminga. Osjetiti jufku pod rukom znači biti potpuno prisutan, u kontaktu s onim što radiš – emotivno i stvarno.

Tijesto se ostavi da „odmori“ – da postane elastično, da ne puca kada se razvlači. Ako si u miru sa sobom, jufka se širi kao svileni list, tiho šušti, ne pruža otpor, ne puca.

Osjećaj se pamti - zato se „razgovara“ s jufkom. Posmatraš kako pod prstima mijenja teksturu. Kad postane prozirna, kad se kroz nju vide šare stola - tada je dobro razvučena. Samo je pusti da se suši.