Kako savladati razvlačenje jufke kao prava nana

Tajna razvlačenja domaće jufke – između prstiju, mirisa i sjećanja – krije se u trenucima koji se ne zaboravljaju. Jufka nije samo tijesto. Jufka je uspomena, vrijeme i osjećaj koji se ne mogu kupiti u gotovom paketu.

Tijesto, jufka, pita – to znači da u kuhinji može biti samo domaćica. Ona donosi mir, tišinu, strpljenje, vještinu i ljubav prema poslu koji radi. To je ono što jufku čini posebnom. Jer to ne piše ni u jednom receptu. Sastojci su uvijek isti: brašno, so i voda.

U kuhinji je sve na svom mjestu. Domaćica zna kada šta radi. Ostalima je ulaz zabranjen – dok pita ne završi u rerni. Sa jufkom se "priča", hvata se ritam, misli se na lijepo. Jer ako je domaćica nervozna ili ne voli ovaj posao, jufka puca – a od pite tada nema ništa.

Sve se vrti oko stola – i jufka, i život. Tajna dobre jufke je u osjećaju. Da ne žuriš. Da voliš to što radiš. Zato svaka jufka nosi miris nečeg dubljeg – miris uspomena, topline i nježnosti.

Kako osjetiti jufku pod rukama?

To se ne može naučiti odmah. Nema tu tačne mjere niti savršenog tajminga. Osjetiti jufku pod rukom znači biti potpuno prisutan, emotivno uključen u ono što radiš.

Tijesto se mora "odmoriti" – da postane elastično, da ne puca kada se razvalja. Ako si u miru sa sobom, jufka će se širiti kao svileni list – šuškati pod prstima, bez otpora. Tada znaš da je sve u redu.

Gledaš kako jufka mijenja teksturu. Kada postane prozirna, kada se vide šare stola – znaš da je savršeno razvučena. Samo je tada pustiš da se suši.

I onda – pita

Kad se jufka savije, napuni i ispeče – pita postaje mirisna, sočna, hrskava i ukusna. Baš kao i sve drugo u životu što se radi s predanošću i ljubavlju.