Kreativne varijacije jednog recepta - sarma

Tajna dobre sarme

Tajna dobre sarme osjeti se u svakom listu kupusa, u svakom zalogaju. Dobra sarma se kuha dugo, na tihoj vatri, a najbolja je kada odstoji i "odmori" – tek sutradan, kad se svi sastojci sjedine.

Na dno lonca uvijek se stavljaju listovi kupusa koji nisu dobri za motanje, kao i suho meso – zbog mirisa dima koji daje neponovljiv šmek. Uvijanje sarme je poput meditacije: radi se sporo, tiho, s puno ljubavi.

Klasična sarma

Mljeveno meso – najbolje teleće ili juneće, ali ne previše masno – miješa se sa sitno sjeckanim lukom, peršunom, rendanom mrkvom, rižom, malo ulja, soli i bibera. Sve se to miješa rukom, da se osjeti tekstura – srednje mehka i ugodna za oblikovanje.

Kupus je ključan sastojak – domaće kiseljene glavice, elastični, žuti i čvrsti listovi, dovoljno kiseli. Sarma je jelo koje okuplja porodicu, spaja generacije i miriše na djetinjstvo. To je recept koji ne treba mijenjati – saft koji dušu grije.

Sarma bez mesa

Ako želimo posnu ili vegetarijansku verziju, sarma se pravi s gljivama umjesto mesa, a proso zamjenjuje rižu. Sve ostalo ostaje isto – ukusna, lagana i jednako omiljena.

Sarma u vinovoj lozi

Na jugu, posebno oko Mostara, sarma se priprema u mladim listovima vinove loze. Lagana je, aromatična i zavodljiva – idealna za toplije dane.

Sarma bez kupusa

Za one koji paze na liniju, sarma može biti umotana u tanke listove tikvica i pečena u rerni. Dobijamo lagano, ali ukusno jelo koje zadržava duh originala.

Sarma za zabave

Kada sarma ide na zabavu, pojavljuje se kao zalogajčić za goste – umotana u listove kupusa, pečena u kalupima za mafine. Rijetko koje jelo može biti toliko kreativno, a i dalje ostati prepoznatljivo i dominantno na trpezi.

Sarma je kraljica - bilo klasična, posna, u vinovoj lozi ili u novom ruhu. Slobodna ili u saftu, uvijek zadržava svoj karakter i osvajajući miris domaće kuhinje.