Stari zanati i kako su povezani s pripremom hrane

U dimu ognjišta, gdje vatra tiho pucketa, stoji zemljani lonac. U žeravici koja tinja, crn od dima ali pun duše, krčka se pasulj sa suhim mesom. Miris se polako širi kroz kuću i miješa sa mirisom domaćeg hljeba koji se peče u rerni. To nije samo ručak – to je prizor jednog vremena u kojem je sve nastajalo rukama i strpljenjem.

U prošlosti, ništa se nije kupovalo gotovo. Sve se pravilo – i hrana i alat. Stari zanati i priprema hrane bili su nerazdvojni. Bez kovača, lončara i drvodelja, nije bilo ni kuhinje ni doma.

Zanatlije koje su hranile dom

Lončari su izrađivali zemljane lonce i peke. Hrana kuhana u glinenom loncu ili ispod sača imala je poseban ukus – raštika, pasulj, sarma. Sve se pripremalo polako, na tihoj vatri, u posuđu koje je disalo zajedno s hranom.

Drvodelje su pravile sinije, kašike, stolice, police. Svaka stvar imala je dušu. Jelo se sa poštovanjem jer je i posuđe imalo svoju priču.

Tkalje su tkale stolnjake, pregače, platna. Pita se nije služila bez bijelog platna ispod, niti se ulazilo u kuhinju bez marame na glavi. To nije bila forma, nego osjećaj poštovanja prema prostoru i hrani.

Kovači su izrađivali noževe i alat za pripremu hrane. Bačvari su pravili bačve u kojima se čuvalo vino, rakija, kiseli kupus i sir – sve ono što je trebalo preživjeti zimu.

Miris bakra i ognjišta

Bakreni lonci, đezve, tepsije na žaru visile su na zidovima, na ekseru, spremni da se lako uzmu kada zatrebaju. Čisti, oprani, spremni za novu upotrebu. Bakreni lonac bio je najvažniji kad gosti dolaze. Težak i topao, uvijek je mirisao na dim i masnoću.

U njega se stavljalo ono što se imalo: pasulj, kupus, krompir. Miješalo se pažljivo, jer ništa ne miriše kao pasulj iz bakrenog lonca, koji se krčka dok se u rerni peče domaći hljeb.

Sač - tiha magija kuhinje

Sač nije samo poklopac. To je čarolija. Pečena jagnjetina, krompir koji se zarumeni i omekša, peče se u žeravici dok ukućani čekaju da se servira. Žar se rasporedi oko sača, po vrhu se pospe lug, i ostavi – tiho, strpljivo, bez provjeravanja.

Kad se skine sač i posluži uz kiselo mlijeko – to nije obrok, to je događaj.

Đezva i kuhinja sa dušom

Bakrena đezva nije bila samo posuda za kahvu. Iz nje je miris drugačiji, ukus bogatiji. Kahva se kuhala na tihoj vatri, s punom pažnjom. To je bila kuhinja koja nije bila od čelika i plastike, nego od sjećanja, mirisa i ljubavi.

To je bila kuhinja pravog doma – gdje stanuju mir i harmonija.