Tradicionalna bosanska kahva - ritual, a ne priča

Kahva se ne pije - ona se doživljava

U Bosni se kahva ne pije usput, iz velikih šolja. Ona se doživljava. Kahva u Bosni je obred tišine, razgovora i prisnosti. Ne služi da utoli žeđ, već da otvori dušu.
Priprema se pažljivo – biraju se posebne vrste, one koje lijepo mirišu, koje daju dobru pjenu. Zrna se miješaju, prže, melju. Kahva se sipa u posebno suđe i za nju se uvijek ima vremena. Pije se ujutro, kad neko dođe, kad neko ode. U malim gutljajima, polako. Uz bosansku kahvu se ne razgovara mnogo – uz nju se šuti, sluša, otvara srce.

Kahva je susret - ali ne s bilo kim

Bosanska kahva traži da sjedneš. Da zastaneš. Da budeš prisutan. Da pogledaš onog preko puta sebe. Jer kahva se ne pije sa svakim – to je više od običnog razgovora. To je muhabet s povodom. A s nekima se jednostavno nema o čemu tako pričati.

Spremanje kahve je nauk

Priprema bosanske kahve se ne improvizuje. Ona se uči. Pravi se kako je nana pravila, bez odstupanja. Tu nema grešaka. To je nepisano pravilo – i sveto i obavezno. Kahva se kuha u bakrenoj đezvi, koja već ima svoj miris od godina pripreme. Prvo se ugrije prazna đezva, zatim se doda odmjerena količina mljevene kahve. Smjesa se kratko zagrije na šporetu, pa se zalije vodom – ne hladnom, već napola prokuhanom. Kada kahva provri „na oko“, dolije se ostatak vode, ostavi da stane, da se „toz“ slegne. Tek tada se sipa u fildžane, s tanjirićima ispod. Na stolu je šećer u kocki - neko pije slatku, neko gorku. Tu je i rahat lokum. Bez njega – nije to to.

Više od pića

U toj đezvi ne ključa samo kahva - ključa i ono što nosimo u sebi. Zbog toga, kada ti neko u Bosni kaže: „Hajmo na kahvu“, ne nudi ti samo piće. Nudi ti komad svoje intime, komad sebe.

Podsjetnik u šolji

U svijetu koji zaboravlja da zastane, kahva nas podsjeća da su najvažnije stvari upravo one koje ne žure: gutljaj, pogled, tišina i ljubav – servirani u fildžanu.